možda najkraća povijest Balkana
kad je mjesec izronio po trideset i deveti,
kad je ponoћna straža otvorila oči,
na trgu više nikog nije bilo, pod arkama – nitko,
i nitko – za ikonama u crkvi Aja Stratis,
nitko nije vjerovao, samo dva su klinca, utajili od ostalih,
da je ove noci prisutan bio sam Pantokrator,
Židovi, Jermenci, Albanci, Grci, Bulgari,
Rumuni, Makedonci, Turci
znali su da će doći,
ali vijerovali nisu,
samo je jedna djevojčica – Marija, povjerovala,
obećala, zaklela se biti s njima,
vjerojatno, jer nije znala, nije imala živih rodjaka,
ponešto jedino je znala o svojoj baki Jelefteriji,
o baki Dafini, o baki Konstanci, ali nije znala
da li je Grkinja, Bugarka, Rumunka iliti Giganka,
odgojena proslave dana radi,
rodjena u Giridavi, ali htjela je roditi se
u Maroniu – ta djevojčica, koju je krstila njezina baka,
ali koja od svih?
Translate to Croatian Konstantin Orush